Narodna skupština Republike Srbije usvojila je 25. maja 2018. godine Zakon o centralnoj evidenciji stvarnih vlasnika („Sl. glasnik RS“, br. 41/2018 – dalje: Zakon), na predlog Ministarstva privrede Vladi, kojim se predviđa uspostavljanje, sadržina, osnova evidentiranja i način vođenja Centralne evidencije stvarnih vlasnika pravnih lica i drugih subjekata registrovanih u Republici Srbiji u skladu sa zakonom.

Imajući u vidu da je Republika Srbija u pregovorima za pristupanje Evropskoj uniji, neophodno je sprovesti rapidno usaglašavanje nacionalnog zakonodavstva sa evropskim propisima. Sa tim ciljem, procedurama Komiteta Manival i Direktivom EU 2015/849, Republici Srbiji je bio ostavljen rok da dokaže da je postigla značajan napredak na otklanjanju nedostataka konstatovanih u izveštaju Komiteta u pogledu usklađenosti našeg prava sa evropskim propisima iz oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma. Međunarodni standardi u ovoj oblasti, akcenat pre svega stavljaju na kratak vremenski interval u kome se može doći do podataka o stvarnom vlasništvu i u tom smislu predviđaju postojanje javnog registra u kojem bi se objedinjeno vodili svi podaci.

Osnovni cilj donošenja ovog zakona sastoji se u unapređenju postojećeg sistema otkrivanja i sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma i usaglašavanju domaćeg zakonodavstva sa svim međunarodnim standardima u ovoj oblasti.

Zakon je značajan jer se primenjuje, između ostalih, i na udruženja, zadužbine i fondacije, kao i predstavništva istih.

Zakon definiše pojam stvarnog vlasništva (član 3. stav 3. tačka 5) kada su u pitanju udruženja, zadužbine i fondacije, i to na način da se stvarnim vlasnikom smatra „fizičko lice koje je registrovano za zastupanje zadruga, udruženja, fondacija, zadužbina i ustanova, ako ovlašćeno lice za zastupanje nije prijavilo drugo fizičko lice kao stvarnog vlasnikaˮ. To u praksi znači da se kao stvarni vlasnik udruženja vodi lice koje je registrovano za zastupanje, kao i da jedno lice može biti stvarni vlasnik više organizacija civilnog društva. Takođe, kada su u pitanju mreže udruženja čije su članice i strana udruženja, za određivanje stvarnog vlasništva dovoljno je da su podaci o licu registrovanom za zastupanje evidentirani u Agenciji za privredne registre (ukoliko je mreža registrovana na teritoriji Republike Srbije), tako da nije potrebno dostavljati podatke o stvarnim vlasnicima stranih udruženja koja su članovi mreže.

Sa navedenim u vezi, bitno je napomenuti da je Zakonom definisano da će se u situaciji kada nije moguće odrediti fizičko lice koje je stvarni vlasnik kako je to propisano, kao stvarni vlasnik Registrovanog subjekta smatraće se ono fizičko lice koje je registrovano za zastupanje, odnosno koje je registrovano kao član organa tog subjekta.

Takođe, propisano je da Centralnu evidenciju vodi Agencija za privredne registre (član 4.) u elektronskoj formi, preko registratora, dok je članom 5. propisan sadržaj Centralne evidencije.

Osnovi evidentiranja u Centralnu evidenciju (član 6.) mogu biti: osnivanje Registrovanog subjekta, odnosno promena vlasničke strukture i članova organa Registrovanog subjekta. U vezi sa tim je i obaveza ovlašćenog lica (član 7) da evidentira podatke u Centralnoj evidenciji, najkasnije u roku od 15 dana od dana nastupanja osnova evidentiranja iz pomenutog člana 6.

Prelaznim i završnim odredbama predviđa se obaveza da postojeći Registrovani subjekti najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Zakona (rok: 8. jul 2018. godine) odrede stvarnog vlasnika Registrovanog subjekta iz člana 3. Zakona, kao i da obezbede podatke i dokumenta iz člana 10. stav 2. Zakona. Neispunjavanje navedenih obaveza ne podleže sankcijama u smislu prekršajne odgovornosti, već je smisao pomenutih odredbi da Registrovani subjekti interno poseduju evidenciju o stvarnim vlasnicima.

Na kraju, članom 17. prelaznih i završnih odredaba predviđena je obaveza Agencije za privredne registre da uspostavi Centralnu evidenciju, najkasnije do 31. decembra 2018. godine, dok su organizacije civilnog društva dužne da najkasnije do 31. januara 2019. godine evidentiraju podatke o stvarnom vlasniku predviđene članom 5. stav 2, ukoliko su osnovane do 31. decembra 2018. godine.

Zakon propisuje i obavezu čuvanja podataka i dokumenata o stvarnim vlasnicima Registrovanih subjekata, kako za APR, koji će trajno čuvati takve podatke, tako i za Registrovane subjekte, koji su u obavezi da 10 godina od dana evidentiranja čuvaju podatke o stvarnom vlasniku.

U cilju stvaranja preduslova za stvarnu primenu i poštovanje odredbi ovog Zakona, uvedeno je novo krivično delo, za koje je zaprećena kazna zatvora u trajanju od tri meseca do pet godina, za lica koja u nameri da prikriju stvarnog vlasnika (i) ne upišu podatke o stvarnom vlasniku Registrovanog subjekta, (ii) upišu neistinit podatak o stvarnom vlasniku, (iii) promene ili izbrišu istinit podatak o stvarnom vlasniku.

Takođe, predviđena je i prekršajna odgovornost, sa novčanim kaznama u rasponu od 500.000,00 do 2.000.000,00 dinara za Registrovane subjekte (odnosno u rasponu od 50.000,00 do 150.000,00 dinara za odgovorna lica) u slučaju propuštanja da se izvrši evidentiranje ili ažuriranje podataka o stvarnim vlasnicima u Centralnoj evidenciji, odnosno u slučaju da Registrovani subjekt ne poseduje odgovarajuću dokumentaciju koja sadrži tačne i ažurne podatke o stvarnim vlasnicima.