Odgovor:

Odredbom člana 42. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrednost ("Sl. glasnik RS", br. 84/2004, 86/2004 - ispr., 61/2005 i 61/2007 - dalje: Zakon) propisano je, da je obveznik dužan da izda račun ili drugi dokument koji služi kao račun (dalje: račun) za svaki promet dobara i usluga drugim obveznicima.

Odgovor:

Odredbom člana 42. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrednost ("Sl. glasnik RS", br. 84/2004, 86/2004 - ispr., 61/2005 i 61/2007 - dalje: Zakon) propisano je, da je obveznik dužan da izda račun ili drugi dokument koji služi kao račun (dalje: račun) za svaki promet dobara i usluga drugim obveznicima.

Prema odredbi člana 42. stav 2. Zakona, obaveza izdavanja računa iz stava 1. ovog člana postoji i ako obveznik naplati naknadu ili deo naknade pre nego što je izvršen promet dobara i usluga (avansno plaćanje), s tim što se u konačnom računu odbijaju avansna plaćanja u kojima je sadržan PDV.
Prema tome, obaveza izdavanja računa iz člana 42. Zakona za obveznika PDV nastaje u dva slučaja:
- kada primi avansnu uplatu i
- kada izvrši promet dobara i/ili usluga.
Neizdavanje računa od strane obveznika, kada je imao obavezu da to učini u skladu sa odredbama čl. 37. i 40. Zakona, odredbom člana 60. stav 1. tačka 10) Zakona propisano je kao prekršaj.

Shodno odredbama člana 42. Zakona, račun se izdaje na dan kada je izvršen promet dobara i usluga drugim obveznicima ili primljena avansna uplata za budući promet dobara i usluga, odnosno nakon izvršenog prometa ili nakon primljene avansne uplate. Ovo je posebno važno (kao i uopšte ispravnost računa) u kontekstu prava na odbitak prethodnog poreza obveznika PDV - primaoca dobara i usluga, odnosno primaoca računa. Naime, odredbom člana 28. stav 2. Zakona, pravo na odbitak prethodnog poreza obveznik može da ostvari ako poseduje račun izdat od strane drugog obveznika u prometu o iznosu prethodnog poreza, u skladu sa ovim zakonom ili dokument o izvršenom uvozu dobara, u kojem je iskazan prethodni porez, odnosno kojim se potvrđuje da je primalac ili uvoznik tako iskazani PDV platio prilikom uvoza.

Obveznik PDV ima obavezu da izda avansni račun ako primi naknadu ili deo naknade pre izvršenog prometa. Međutim, ako u istom poreskom periodu obveznik PDV prima avansnu uplatu i vrši promet dobara i usluga za koji je primio avans, ne postoji obaveza izdavanja avansnog računa.

Iz Mišljenja Ministarstva finansija, br. 413-00-2267/2008-04 od 29.4.2009. godine
"...ako obveznik PDV u istom poreskom periodu primi avansnu uplatu i izvrši promet usluge davanja u zakup poslovnog prostora za koji je primio avansnu uplatu, u tom slučaju nema obavezu izdavanja avansnog računa već samo obavezu izdavanja računa za izvršeni promet usluge."

U konačnom računu, u kojem obveznik iskazuje ukupan iznos naknade za izvršen promet dobara i usluga, saglasno članu 12. stav 3. Pravilnika o određivanju slučajeva u kojima nema obaveze izdavanja računa i o računima kod kojih se mogu izostaviti pojedini podaci ("Sl. glasnik RS", br. 105/2004, 140/2004 i 67/2005 - dalje: Pravilnik), ukupan iznos naknade umanjuje se za iznose avansnih uplata, a iznos PDV koji je obračunat na ukupan iznos naknade umanjuje se za iznose PDV koji je obračunat na iznose avansnih uplata.

Iz Mišljenja Ministarstva finansija, br. 413-00-2249/2009-04 od 29.10.2009. godine
"...obveznik PDV koji je od drugog obveznika PDV primio avansnu uplatu za oporezivi promet dobara ili usluga, pri čemu se poreski period u kojem je primljena avansna uplata ne podudara sa poreskim periodom u kojem se vrši promet dobara ili usluga, dužan je da po tom osnovu izda račun sa podacima propisanim odredbama člana 12. stav 1. tač. 1)-7) Pravilnika, kao i da, nakon izvršenog prometa, izda konačni račun u kojem iskazuje ukupan iznos naknade za izvršen promet dobara i usluga, umanjuje ukupan iznos naknade za iznose avansnih uplata, a iznos PDV koji je obračunat na ukupan iznos naknade umanjuje za iznose PDV koji je obračunat na iznose avansnih uplata."

Prema tome, obveznik PDV koji u jednom poreskom periodu prima avansnu uplatu, a promet za koji tu avansnu uplatu prima vrši u drugom poreskom periodu, dužan je da izda račun iz člana 42. stav 2. Zakona, odnosno avansni račun. Konačan račun obveznik PDV može da izda tek kada izvrši promet dobara i usluga, odnosno najranije na dan kada je nastala poreska obaveza u smislu čl. 12.-16. Zakona.
Ako obveznik PDV izda račun za promet dobara i usluga (konačan račun) pre izvršenog prometa dobara i usluga, dužan je da, u skladu sa odredbama člana 44. Zakona, plati PDV iskazan u tom računu, a obveznik PDV (drugi učesnik u prometu) nema pravo na odbitak PDV iskazanog u predmetnom računu, kao prethodnog poreza s obzirom da se takav račun ne smatra računom koji je izdat u skladu sa Zakonom, u smislu člana 28. Zakona.

Iz Mišljenja Ministarstva finansija, br. 413-00-2267/2008-04 od 29.4.2009. godine
"...račun za promet usluge davanja u zakup poslovnog prostora izdaje se na dan, odnosno nakon izvršenog prometa predmetne usluge, dok se račun za primljena avansna sredstva za promet te usluge izdaje na dan, odnosno nakon primljene avansne uplate."
"...obveznik PDV ima pravo da PDV obračunat i iskazan u računu prethodnog učesnika u prometu, a koji je izdat u skladu sa Zakonom (na dan ili nakon izvršenog prometa, odnosno na dan ili nakon primljene avansne uplate) odbije kao prethodni porez, uz ispunjenje ostalih zakonskih uslova."

Iz svega navedenog proizilazi da, iako nije propisana direktna sankcija, za izdavanje konačnog računa pre izvršenog prometa dobara i usluga, postoji niz negativnih posledica koje snosi obveznik PDV koji postupa na ovaj način:
- smatra se poreskim dužnikom iz člana 44. Zakona jer je iskazao PDV na računu iako nije izvršio promet dobara i usluga,
- primalac predmetnog računa neće imati pravo na odbitak prethodnog poreza iskazanog u tom računu s obzirom da nije izdat u skladu sa Zakonom, i
- kada izvrši promet dobara i usluga nastaće obaveza izdavanja računa za taj promet, a ako ga obveznik ne izda čini prekršaj iz člana 60. stav 1. tačka 10) Zakona.